…. marta osamnaestog*
Nekim ljudima opraštam sve, ali sebi nikako ne mogu da oprostim neke ljude ….
Nekim ljudima opraštam sve, ali sebi nikako ne mogu da oprostim neke ljude ….
Kako je lijepo kad jutrom proviriš u avliju a ona blista od iskrica novonapadalog martovskog snijega, naškiljiš na zubato sunce što odnekud proviruje,osjetiš minuse,skontaš da si slobodan, da ne ideš sabahile nigdje,pa onako bosih tabana poskakuješ od radosti povlačeći se u toplu sobu. Onda namjerno lupiš šerpom da što bolje odjekne rezak zvuk 😉 Na…